Poslovne vijesti - Hrvatska

Prema privremenim podacima udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), sunčane elektrane, vjetroelektrane i termoelektrane na obnovljiva goriva prvi su put preuzele vodeću ulogu u elektroenergetskom sustavu, proizvevši više električne energije nego bilo koja druga pojedinačna tehnologija. Zajedno su ostvarile proizvodnju veću od 5 teravatsati (TWh), čime su pokrile 26,6 % ukupne potrošnje električne energije u 2025. godini.

Kada se tome pridodaju hidroelektrane, obnovljivi izvori osigurali su više od polovine (52,6 %) električne energije potrošene u Hrvatskoj tijekom godine.

Ukupna potrošnja električne energije u Hrvatskoj u 2025. iznosila je 19 326 gigavatsati (GWh), čime je prvi put premašena granica od 19 teravatsati (TWh). U odnosu na 2024. godinu potrošnja je porasla 1,01 %, a rast se nastavlja treću godinu zaredom. Prosječni godišnji rast potrošnje od oko 322 GWh gotovo je potpuno praćen prosječnim godišnjim rastom proizvodnje iz obnovljivih izvora bez hidroelektrana, a koji iznosi 376 GWh, što pokazuje kako se novoizgrađeni kapaciteti trenutačno u najvećoj mjeri upotrebljavaju za praćenje rasta potrošnje, a ne za tranziciju na čišće oblike energije.

- Obnovljivi izvori više nisu dodatak, već nosivi dio hrvatskog elektroenergetskog sustava, što su rezultati za 2025. još jednom potvrdili. Istodobno, kontinuirani rast potrošnje i izraženo oslanjanje na uvoz upozoravaju da su za vidljiviji pomak u energetskoj tranziciji potrebni brži razvoj novih proizvodnih kapaciteta te daljnja modernizacija elektroenergetske mreže, izjavila je Maja Pokrovac, direktorica OIEH-a.

Hidroelektrane su i dalje najveća pojedinačna proizvodna tehnologija u hrvatskom elektroenergetskom sustavu, no zbog nepovoljnijih hidroloških uvjeta u 2025. njihova je proizvodnja bila osjetno niža. Proizvodnja iz dotoka i akumulacija iznosila je 4831 GWh, što je 18,4 % manje nego godinu ranije. Dodatnih 191 GWh proizvedeno je iz crpljene vode u reverzibilnim hidroelektranama pa je ukupna proizvodnja hidroelektrana iznosila 5022 GWh, odnosno 26 % ukupne potrošnje električne energije.

Iako su hidroelektrane zadržale prvo mjesto po pojedinačnoj tehnologiji, vjetroelektrane, sunčane elektrane, biomasa i bioplin zajedno su u 2025. proizveli više električne energije nego hidroelektrane. Ukupna proizvodnja tih tehnologija iznosila je rekordnih 5142 GWh, odnosno 26,6 % ukupne potrošnje, čime su prvi put na godišnjoj razini nadmašile sve ostale tehnologije u sustavu.

Unatoč povijesno visokoj proizvodnji iz obnovljivih izvora, Hrvatska je u 2025. godini uvezla 3137 GWh električne energije, što čini 16,2 % ukupne potrošnje. Uvoz je bio prisutan u 10 od 12 mjeseci, s izraženijim udjelima tijekom ljetnih i jesenskih razdoblja, a najveće količine električne energije dolazile su iz Mađarske i Bosne i Hercegovine. Taj iznos uvoza odgovara godišnjoj proizvodnji približno 2600 megavata (MW) sunčanih elektrana.

Više vjetra i sunca znači manje uvoza, ali samo ako ih ima dovoljno

Podaci za prosinac pokazuju jasnu povezanost između proizvodnje iz vjetroelektrana i vanjskotrgovinske bilance električne energije. Primjerice, tijekom šest dana u prosincu 2025. Hrvatska je izvozila električnu energiju, upravo u razdobljima snažne proizvodnje vjetra, dok je u ostatku mjeseca ponovno bila upućena na uvoz. Tijekom 2025. u pogon su pritom ušle dvije nove vjetroelektrane: vjetroelektrana Opor instalirane snage 27 MW u Splitsko-dalmatinskoj županiji u veljači te vjetroelektrana Boraja II snage 45 MW u Šibensko-kninskoj županiji u prosincu. Na početku 2026. ukupna instalirana snaga vjetroelektrana u Hrvatskoj iznosila je 1277 MW.

Sunčane elektrane zabilježile su najdinamičniji rast među svim tehnologijama. U posljednjih 12 mjeseci u pogon je ušlo 417 MW novih solarnih kapaciteta, pri čemu su samo dvije veće sunčane elektrane priključene na prijenosni sustav, dok je većina novih kapaciteta spojena na distribucijsku mrežu. Ukupna proizvodnja sunčanih elektrana u 2025. iznosila je 1127 GWh, odnosno 5,8 % ukupne potrošnje, gotovo dvostruko više nego godinu ranije.

Solarna i vjetroenergetska proizvodnja pritom se sezonski nadopunjuju. Tijekom ljetnih mjeseci solarna proizvodnja raste u razdoblju slabijeg vjetra i nepovoljnijih hidroloških uvjeta, a zimi veću ulogu preuzimaju vjetroelektrane. Klimatske promjene dodatno smanjuju predvidljivost hidroloških prilika, zbog čega se hidroelektrane sve teže mogu promatrati kao stabilan oslonac sustava. U takvim okolnostima raste važnost reverzibilnih hidroelektrana, baterijskih sustava za pohranu energije te tehnologija poput bioplina i biomase, koje mogu osigurati balansiranje mreže.